Prvo čitanje u novoj godini održava se u srijedu 11. siječnja 2012. u 19h, kao i obično - u prostorijama Kazališnog Epicentra. Ovoga puta predstavljamo/čitamo/raspravljamo dramu novog člana naše neformalne mreže - Srđana Sandića. Najavite svoj dolazak!

…

Trajni prolaz za papir.

Za sve ono gdje smo. Da se: spasimo. Spasimo. Spasimo.

Oprostit ćeš mi što svaki put kada se dotaknemo ramenima nešto zasjaji u mom oku. I tvom oku.

Ali ti to ne kažem. A, znamo što je. Još iz knjiga.

JEFTINA POEZIJA MU ŠETA PO UHU DOK HODA. I NJOJ ISTO.

(NIJE SE HTIO USTATI IZ TOG KREVETA. NIJE ZNAO ZAŠTO BI.)

Pa je došlo drugo jutro u obliku noći. Hladna je padala. Kiša.

- Potrošili smo cijeli vijek na ništa.

- Jesmo.

- Do nekog drugog života.

- Do neke druge luke, dragi.

Onda su umrli jer se umrijeti moralo. Umrijeti se uvijek mora.

A prije nego su umrli morali su nešto pojesti. Pojeli su govna svog života a mislili su da ih samo seru.  Ne, jeli su ih. To saznaju tek na kraju. Jeli su ih jer misle da biraju.

Mislio je da bira bolje kad ju je ostavio.

Ona je mislila da je to s razlogom i da uvijek na kraju dođe jebeno Sunce.

Ali ne dođe.

Nekad nikada.

**

Odjednom je počela govoriti da je za blasfemiju. Da bi rado da bude dio njenog komada. Samo da ju spasi od zlih glasova koji kolaju i grizu površinu njenog tijela.

Zamolila ga je da ju spasi.

Odbio je.

Htjela je da on bude netko drugi.

On je htio da ona bude netko drugi.

Nisu uspjeli.

Ne može se u tome uspjeti. Nikada a ni nekada.

Ne.

…

(t)UMOR je tekst tuge i straha, ali i hrabrosti i ljubavi. Odustanka i pristanka kojeg može govoriti jedan glas kao i množina glasova. Tumor je naime umor. Posvećen je mom ocu koji je umro od tumora (makar vjerujem da je umro od-umora). Tekst je to koji govori o pred-okolnostima i o (ne)stanjima. O svemu onome što je uvijek- na dohvat ruke. Ali nikada u šaci. S druge strane, (t)UMOR je možda samo još jedna priča o ljubavi. O nekoj tamo izmišljenoj ili stvarnoj ljubavnoj situaciji ili situaciji Ljubavnog. Nije ni važno.

Srđan Sandić rođen je 1985. godine. Završio je Fakultet političkih znanosti, studij novinarstva, Mirovne studije, UN-ovu akademiju u Zagrebu. Prozu, poeziju, kritiku i kulturne intervjue objavljuje u Zarezu, Književnom pregledu, na portalima B92, Kulturpunkt, Queer, e-muskarac, Hrvatskom Radiju Treći program i časopisu Tema. Već dugo se bavi svojim književnim konceptom PRODAJA EGA: HIPERINFLACIJA EMOCIJA koji je metastazirao od bloga (srdjansandic.blogspot.com) do kolumne (queer.hr, e-muskarac.com). Na radiju SC vodi svoju emisiju o književnosti -“Na rubu pameti”.  Do sada je imao dva uspješna kazališna projekta:Nu:write theater festival /Tales of two cities + Kazalište u Močvari: Dugi plavi brod sjena plovi. Trenutno živi u Zagrebu.