…

I točno tako si i izgledao. Kao zakržljali dječak izgubljen u masi. Moja ženska sućut se pobunila. Iako je poznanik već otišao.

JA

Ma nemoj? A ti si najzgodniji i najpametniji tip na svijetu? 

Da, izgleda čudno. Kao mutirana žaba. Ali ima nešto u

sebi. Ne, ne mislim da je  lijep. Nikako. Ali ima… Lijepe

oči? Vidi se da razmišlja o nečem… Velikom. Neshvatljivom.

A možda si razmišljao o nečemu jako običnom.  O tome kako prekrasno bliješti mjesec na površini mora? O tome kako si usamljen u toj gomili? O tome koliko ponekad boli susretati tuđe nepoznate oči? Ili možda, možda…?

JA

Možda..? možda razmišlja o- ljubavi?

Nikad ti to nisam htjela reći, ali zaljubila sam se  u tebe na prvi pogled. U izbuljene žablje oči. U kvrgava koljena. U duge savitljive prste.  A najviše u ono što sam prepoznala u tebi. Samoća na licu. Mome i tvome.

Odbacio si nacrte. Projekte i vizije. Vodili smo ljubav cijelo ljeto. Prve noći,   u gaćama ti je ostalo malo pijeska. Škrgutala  sam zubima i tiho pljuckala. Kad nekog voliš, ništa nije gnjusno. I ti si valjda to osjetio. 

…

“Robot i ja” drama je o ljubavi i obitelji u eri visoke tehnologije i civilizaciji ratovanja, ispričana kroz riječi odane supruge jednog genijalca čije je životno djelo čovjekoliki, ali ne i bezopasni Robot.

Lana Šarić rođena je 1983. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2007. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Piše drame, radiodrame i scenarije (“Meso”, &TD Zagreb, “Neboder”, INK Pula, “Ifigenija”, Mala scena, dramatizacije “Bijeli klaun”, “Marija Stuart” HNK Varaždin, Treći program hrvatskog radija), a tekstovi su joj prevedeni na engleski, njemački, španjolski i talijanski. Režirala je svoj debitantski tekst “Meso”, te dokumentarni film “Klasa optimist” (ZagrebDox 2010.) Sudjelovala  je na brojnim međunarodnimkonferencijama i festivalima, kao što su World Interplay, Townsville, Interplay Europe, Atena, Autorenforum, Frankfurt,  Festival europske dramaturgije, Santiago de Chile.