…

MAJKA
Ja sam ti uvijek lijepo govorila da ćeš se iscrpiti.
Ali ne, ti si uvijek bila pametnija.
Jel ti sad malo žao što me nisi slušala?
Lijepo sam ti govorila…
Kad se tako iscrpiš, naravno da si nezadovoljna.
Jadnice moja…
Samo se nasmiješi na tren.
ZARUČNIK
Rodila se sredinom ožujka.
Plakao sam cijeli dan i cijelu noć.
Pili smo u jeftinoj birtiji.
Nas nekolicina…
I znao sam da će to biti najsretnije dijete na svijetu.
MAJKA
Moje zlato sam izgubila.
OTAC
Taj sam novac štedio cijeli život.
Mislio da će ga bezobzirno spičkati na preskupe cuge u New Yorku
ili da će ih potrošiti u Berlinu da nauči njemački kako spada
ili da će s njima otvoriti firmu
ili da će otići na poslijediplomski.
Odlazio sam u Njemačku i radio na gradilištu svaki jebeni dan
po kiši
po suncu
snijegu
i tuči.
Iz mjeseca u mjesec odvajajući stotinjak eura od svojih usta
znajući da će joj trebati.
Mislio sam,
bit će od nje nešto, trebat će joj.
Mislio sam, kad malo stasa neće joj biti kraja.
…

Pritisci moje generacije. Dramski tekst Pritisci moje generacije krenuo je kao studentska vježba adaptacije kratke priče Yoko Ogawe, ali se zbog specifičnosti strukture polako se odvajao od svoga predloška. Preokupiranost mladošću i njezinim kontekstom dovelo je do crtanja koncentričnih kružnica oko glavnog lika koji, iako zamišljena kao izuzetno mlada djevojka obuhvaća nekoliko generacija odraslih u jedinstvenim uvjetima. Oko nje, unutar sustava krhkog poput porculana, postavljeni su manje ili više važni predstavnici društva i okoline koje unatoč silnoj želji stvaraju pritisak koji osobno smatram nezdravim i kontraproduktivnim.

Autorski gledajući, jedino pitanje koje sam htio postaviti bilo jest : Kuda nam se toliko žuri?

Dino Pešut rođen je u Sisku gdje i maturirao u Gimnaziji Sisak. Tijekom srednje škole aktivno se bavi plesom u Plesnom studiu Jasminke Petek Krapljan, organizacijom SOS art festivala Daska te sudjeluje na nekoliko zasjedanja Parlamenta mladih Europe. Studira povijest umjetnosti i antropologiju pri Filozofskom fakultetu. 2009 godine potpisuje izvedbu Equinoxe de printemps nastalom u sklopu Projekta 12 u koprodukciji La Mamma Theater New York i Zagrebačkog kazališta mladih. Iste godine upisuje dramaturgiju pri Akademiji dramske umjetnosti gdje sudjeluje u nekoliko projekata vezanih uz fakultet od kojih se može istaknuti dodatak ispitu  klase prof. Franke Perković Vježba iz postdramskog kazališta za studente s posebnim potrebama. Drama Dislocirani bila je predstavljena u sklopu DeSadu te kasnije reprizirana u Medici, a dramski tekst Oproštajno pismo Alexandra Mcqueena je imao praizvedbu na Hrvatskom radiju u režiji Jasne Mesarić.